Tančice – tanki hlepčići sa roštilja ili Šta su mi dali moji roditelji

Nekuvani sok od paradajza iz zimnice, vegeta, so i krmenadla su meni, tada mlađoj 15 godina bili vrhunac ukusa. To je bio tatin roštilj. Taj roštilj je i dan danas neprikosnoven ukusom i mekoćom mesa. Ni jedan tata nije znao da ga spremi kao moj. I uvek sam se hvalila time. I uvek se taj ukus pamtio, ko god da ga je probao.

Ranije su mnogo više roštiljali i okupljali prijatelje u dvorištu. Kuvale se neke riblje čorbe… ili zimi pored kreke, bez struje u celom naselju jela domaća slaninica i čvarci i pila kuvana rakija. O, tako su zacrtane neke slike u glavi. Da sam se tada trudila da ih toliko zapamtim bilo bi nemoguće da ih se sada ovako jasno sećam. Njihova mladost, energija, smeh i volja da prežive ta užasna vremena – zajedno.

Ponavljam se sa ovom pričom, a baš me briga za to. Jer oni su mi uzori. Hoću da i moj život sa mojom decom i mojim prijateljima bude tako važan. Stvari oko nas nas oblikuju i grade. Mene je izgradilo to dvoje ljudi. Pustili su me da razmišljam. Neumorni da mi pruže najviše što mogu. Neumorni u tome da takvi kakvi jesu, budu ne obični roditelji. Da mama ne bude najbolja prijateljica svojoj tinejdž ćerki i da tata ne bude opaki gazda.

Naučili su moje sestre i mene da razmišljamo svojom glavom, da ne podnosimo nepravdu, da nikad ne budemo zadovoljne… jer, sada shvatam – baš to povremeno nezadovoljstvo kojem sam se toliko dugo protivila i suprotstavljala, ustvari me tera da idem dalje i da budem bolja. Da napredujem i koračam u život… sa strahom, ali čvrstim koracima.

Dali su mi moje carstvo u roze sobi na spratu, dali su mi da bušim zidove, da premeštam ormane, da budem kreativna, da budem namrštena, da imam kečeve u srednjoj, da bežim sa časova, da idem na svaku ekskurziju, da imam izlazak do 1 i da imam izlazak do kad ja mislim da treba, dali su mi uvek kvalitetne patike, dali su mi da pomažem u kuhinji za slavu. Dali su mi život.


Mamine tančice su bile neizostavan prilog tatinom roštilju. 

Sastojci:

300ml vode

1 kašičica praška za pecivo

1 kašika soli

brašna po potrebi da napravite mekše testo

Priprema:

Sve sastojke za testo pomešajte u jednoj posudi pa postepeno dodajte brašno sve vreme mešući dok ne dobijete meko testo.
Kada ste umesili testo, razvijte ga na debljinu manju od 1 cm, razvučeno testo isecite nožem na pravougaonike. Ili, kidajte testo, pravite kuglice pa oklagijom razvlačite na tanko. Pecite na dobro zagrejanom roštilju  sa obe strane po nekoliko minuta. Stavljajte u kesu ili ispod folije, da ostane meko. Služite uz roštilj. Neki najbolji koji ste ikada jeli ♥

Od ovog testa možete napraviti i salatu sa pavlakom i belim lukom koja je takođe must have ove sezone ☺

Prijatno! Vaša Mila!

10 thoughts on “Tančice – tanki hlepčići sa roštilja ili Šta su mi dali moji roditelji

  1. Obožavam ih! Slično ih pravimo, kod mene imaju pola sode bikarbone pola praška i zamese se kiselom vodom. Volim taj ukus sode bikerbone valjda što je baka tako pravila pa na plotnu od šporeta 🙂

  2. Baš su mi krenule zazubice na ove divne lepinjice. Uvodni dio posta je baš lijep, onako topao i obiteljski – i nije problem što se ponavljaš, treba se s vremena na vrijeme prisjetiti tih lijepih trenutaka iz mladosti, a oni na ovaj način ostaju zabilježeni za neke mlađe generacije

  3. Jako mi se sviđa tvoj uvod u post. Ja sam, na moju žalost, rasla samo sa majkom,koja je pokušavala da mi zamebni oca, koji nas je jako rano napustio i preselio se na nebeska carstva. Ta sećanja su mi najlepši deo mog detinjstva. Topli pozdrav i uživaj u tvojim lepinjicama.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.