Ako ste došli do ove stranice, sigurno je da vas zanima ko je Mila. Sigurno je i to da se najverovatnije uopšte ne poznajemo i najverovatnije se nikada nećemo sresti. A opet smo na neki čudan način zajedno. Vaša kuhinja često zamiriše na moju, vaši tanjiri često liče na moje, a vaše nepce često uživa na potpuno isti način kao moje.

Zar to nije divno? Recepti su spojili nas i naše porodice a nismo se nikada sreli. Ovaj blog je zapravo veliki deo mene. Uložila sam mnogo vremena i truda da bismo mogli zajedno da uživamo u tome što nam blog daje – vama inspirativne recepte a meni neiscrpan izvor energije i volje da nastavim da radim ono što najviše volim.

Ja sam Milica, nemam profesiju ali znam ponešto o hrani, fotografiji i internetu. Znam ponešto i o drvetu. Znam ponešto o tome kako je biti mama, kako je kada si ćerka, kako je kada postaneš žena i kako je kada živiš. Znam ponešto i o tome koliko je važno da vredno radiš kako bi ostvario svoje ciljeve.

Rad na ovom blogu me je u mnogo čemu oblikovao tokom svih ovih godina. Da, savladala sam kuvanja i fotografiju, ali sam mnogo toga naučila o sebi i drugima, i to na najrazličitijim poljima. Iskustva koja sam stekla tokom proteklih 12 godina  vrednija su od svake škole i zahvaljujući njima blog je sada mnogo više od bloga.  Blog je sada deo moje porodice. Mi smo zajedno sva moja sećanja, svi izbledeli mirisi i sanjivi predeli koje pamtim.

O meni ćete najviše saznati ako podelimo tanjir mamine supe sa knedlama. Tu, zatvorenih očiju, za tim okruglim stolom, tu počinjem ja i tu oživljavaju sva moja sećanja. Sećanja koja će ona jednom, nadam se, pronaći u sebi.

Vaša Milica